Velež

Prošli vikend se pokazalo da može biti zanimljiv penjački vikend i kad se ništa ne popne… Iz raznih smjerova ex yu smo se zaputili prema barijeri Veleža. Meni prvi put na Veležu, a ostali ponešto više dolazaka. U subotu se nalazimo u kampu pored šumarske kučice dokle se može s autom doći (iz Splita cca 2h45min). Već na pristupu do kampa se ukazuje cijela barijera u svom punom sjaju i izgledom neodoljivo podsjeća na zanimljive oblike koji se mogu vidjeti u Dolomitima. Orijentacija stijene je sjeverna i pogodna je za penjanje tokom vrućih ljetnih dana.

U subotu Katarina i ja se odlučujemo na istočniji dio stijene i smjer Robinova pukotina ocjene IV-V što bi mi trebalo biti ok za upoznavanje stijene i lakši prvi dan, s obzirom da smo drugi dan planirali jače penjanje. Pristup do stijene je oko 1.5-3h ovisno koliko pogriješite pristup. Mi smo ga totalno promašili tako da smo odlučili ići u Mešani smer sličnih ocjena koji je po skici trebao biti na mjestu gdje smo mi bili. Ne trebam ni govoriti da smo i njega promašili, popeli smo 100tinjak metara prvenstveno po izuzetno kršljivoj stijeni s upitnim međuosiguranjima i našli se na vrhu stijene koja je skroz odvojena od glavne stijene. Jedino kako se može dalje je abseil pa ponovo sve, tako da smo se odlučili za povratak. Čudne formulacije stijene, ogromne zajede, rupe, prolazi koji se tek vide kad se dođe na određeno mjesto. U nekoliko opisa u vodiči stoji da se treba proći kroz rupe u stropu, stijeni i nastaviti dalje penjanje. Dosta upoznavanja stijene za prvi dan… Navečer zasluženo pivo, roštilj i planovi za dalje.

Iako je barijera Veleža duga oko 13km, ima samo 60tak smjerova, a većina od njih nema ponavljanje, tako da je potreban oprez pri biranju smjerova i orijentaciji u stijeni. Smjerovi su opisani u novom vodiču, neki samo s fotoskicama i opisom, ali ipak većina ima i jako dobre skice koje je radio Pollak u kojima su i korigirane izvorne ocjene smjerova.

Drugi dan odlazimo na zapadniji dio stijene gdje je kvaliteta stijene vidljivo bolja. Tomba i ja planiramo u Ilijin stub, a Katarina i Miloš u Davorov smjer. Nakon 1h pristupa kiša… srećom brzo staje, ali tmurni oblaci ostaju nad nama. Gledamo planirane smjerove i zaključujemo da je povratak dosta teži iz njih ukoliko nas kiša uhvati, pa odlučujemo kolektivno napasti Kurtizanu. Zajeda koja se proteže cijelom visinom stijene, a koju su nedavno Irijan i Edin Durmo opremili sa spitovima. Već u prvoj dužini vidimo da se radi o izuzetno lijepom smjeru. Težine su konstantne, a kretnje odlične! Svaka pohvala za smjer, bar za ovaj dio dokle smo došli. A došli smo do pete dužine kad nas je kiša oprala. Dalje nije imalo smisla, stijena se skroz namočila i morali smo nazad. Po našim procjenama prve 4 dužine su ocjene: 6a, 6a, 6b-6b+, 6b-6b+. Navodno su treća i četvrta detaljne. Razmaci između spitova su konkretni, ali su na logičnim mjestima pa je penjanje ugodno iako po dužini ima 3-5 spitova. Sve dužine su oko 35m tako da je abseil moguć s jednim užetom od 70m, a ako se penje na halfove od 60m onda se prva i druga dužina mogu spojiti prilikom abseila.

Ne preostaje nam ništa drugo nego povratak u kamp i dogovor za idući susret…