Kozjačka klasika

Melkov smjer V-VI, 140m

Penjali: Nikola Pecarski i Ivan Lovrinović

Prošli vikend smo se odlučili okušati u starom Kozjačkom smjeru. Izbor je pao na Melkov smjer iz 1966, Čulić-Kaliterna autori. Smjer posvećen profesoru matematike i biologije, kroz čiju planinarsku školu je prošao čitav niz generacija. Pokojni Edo je prije skoro deset godina pisao o zaboravljenim smjerovima na Kozjaku gdje je posvetio dio i Melkovom smjeru, pa onda možete misliti koliko je danas zaboravljen smjer. U prošlosti je smjer bio često penjan, što se može vidjeti po čestim klinovima u stijeni, pa čak i stare drvene kajle su još prisutne na nekim mjestima. Kao što je Šupe rekao za ocjenu 6b+ da može biti sve od 6a do 7a, isto vrijedi i za Kozjačku šesticu, pa tako da zapravo i nismo znali što očekivati. Ono što sigurno znamo je da stare šestice sigurno nisu ono što piše u današnjoj tablici (VI=5c).  Anđin smjer na Markezinoj je imao ocjenu klasičnu VI, nakon što je spitan ima 6c, a tu su i niz drugih poznatih smjerova za koje sam siguran da nisu 5c, počevši od Direktnog, Come Back, Alešov i mnogi drugi (doći će na red). Još veću zbunjozu u ocjenjivanje unosi činjenica da je do 60-e najveća ocjena bila VI, a također sve od V+ je uključivalo i tehničko penjanje i često se na početku nije pisalo u ocjenu.

Melkov smjer već po fotoskici izgleda ozbiljno, žuta stijena skoro svih 140m može značiti samo da je većinom prevjes. Pristup je zarastao i nakon par srčanih od blavora i jednog poskoka došli smo pod smjer. Nikolica ide u prvu dužinu, V-ica s dva ne toliko stara klina u prevjesnom detalju i brzo je na sidrištu. Druga i treća dužina su dosta teže.
Druga nešto lakše kretnje, ali dosta lošija osiguranja. U detalju sam zabio klin i zapravo to mi je jedino dobro osiguranje bilo u cijeloj dužini. Ostavili smo ga na pomoć idućim penjačima. Smjer prati pukotinu u stijeni i nudi zanimljivo 3D penjanje cijelom dužinom.
Treću dužinu Nikola vodi, puna je starih klinova, ali toliko starih da ne preporučam niti krivo pogledati neke. I vrijeme je svoje učinilo, ne znam kakav je bio smjer prije, ali je jako krušljiv, na par bitnih mjesta su nam hvatišta ostajala u ruci, a i par kamenih blokova treba izbjegavati. Svakako zahtjevan smjer, ali jako lijep. Nudi konstantno penjanje i jedino je problem što je kratak, za 2.5h smo na vrhu.

Iza smo još uspjeli otići do Podašpilja i uslikati smjer koji smo popeli prvenstveno dan prije. Moco Hvala na dronu.

Smjer je poslan na plave gore pa evo i link na njega:

http://plave-gore.com/rr?id=553

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s