15 years after-penjanje na Hvaru

Prilikom dogovora di bi najbolje mogli iskoristit 5 slobodnih dana prvi izbor bila je Istra. Kratki pogled na yr.no dao nam je povratnu informaciju da je u Istri stanje redovno- opet se očekuje kiša! Kad je kiša najbolje je izabrat najsunčaniji otok, tako da smo naoružani isprintanim skicama Pokrivenika u sridu nakon posla krenili via Stari Grad. Putu je prethodio otprilike ovakav dogovor s domaćinom:

Ima li mista u apartmanima?

Kako, šta? Kako misliš? Pa nema pasa. Samo dođi?

Koliko košta noć?

A koliko, a ne znan, evo ti reci, šta god kažeš pristajen.

I tako, prvi put nakon 15 godina na Hvar idemo po cijeni istoj kolika je bila prije 15 godina kad je Drago Zaninović apartmane u Veloj Stinivi i stavio na tržište.

Na trajektu pričamo o Stinivi i kako sam bolju trećinu jednom pri svom padu u smjeru Sahara posla na hitnu a tad sam ima 10 kila manje. Ona je ostala uvik ista. Ja govorim da smo tad bili mlađi, sigurno su razmaci dobri sad kad smo iskusni i ona penje ko luda a to šta sam ja malo ojači kompenzirat ćemo s ohmom.

Čim smo došli u uvalu idemo do stine. Brojin spitove u Lavandi, 5 spitova u 20 metara. U grlu 5 knedla. Već je lagano skoro mrak, mogli bi ne penjat danas, amo samo malo poćirit nove sektore. Negdi na livo, jugozapadno orjentirani kriju se novi smjerovi koji za Gučekove izgledaju kao da imaju viška spitova.

Sljedeće jutro krećemo u Pokrivenik koji nije bio zaspitan kad smo zadnji put bili na Hvaru. Tek nekoliko kilometara istočnije od Stinive opet strmi put prema uvali. Uvala tipično dalmatinska… mista za parking nema, a di ima ljubazni domaćini stavili su velike bovane da ne ko parkira slučajno a da mu ne ostane trajna uspomena. Idemo curik par sto metara iz uvale i parkiramo na jedino misto za parkiranje di nema bovana niti oznake “zauzeto-otočanin”.

Na ulazu u uvalu dobrodošlicu nam je poželio ogromni pauk. Inače, uvala je krcata paukovima svih vrsta, od kojih neki izgledaju toliko dobro uhranjeni da bi mogli pojist oveću pantaganu ili barem pomeranca. Barem pola njih ostalo je bez klopki za potrebe snimanja ove reportaže.

Plaža je san snova ali ipak idemo prema sektoru D koji je ujutro u hladu. Ali kuda? Sve zakrčeno, moš samo priko kampa.

Ulaz u kamp koji vodi simpatična otočka gospoja i njen poslovni partner koje se nismo sitili snimit

Čim smo prešli nogom kapiju susrećemo gazdu kampa i iako pričamo savršeni splitski s “ala brale”, “lave” čak i “asu” on pita jesmo li Slovenci. Čim smo rekli da smo domaći odma mu pada život. Svaki otočanin zna da dobar stranac vridi bar dva domaća. Nema stranca pa makar i Slovenca. U kampu nema pasa. Osim jednog lovačkog, Rokija, koji laje na sve živo ali ne grize kad mu zapritiš beta stickom. Malo smo popričali s gazdom kojem smo za prolazak preko privatnog posjeda obećali dobru reklamu na najvećem portalu za sportsko penjanje u Hrvata (je, ispovidili smo se posli) a njemu se malo vraća život i pokazuje nam kuda se ide za stinu.

Stina je doslovno par minuta uzbrdo od kampa i prvi pogled kaže, ovo je top plejs 2 be.

Pokrivenik-Sektor D, samo za jutarnje penjanje

Tek je jutro a u zraku je vlaga još ogromna, kao i na stini. U maniri svih naših malih penjališta najlakši smjer je 6b+. Inače, gotovo je nepisano pravilo da 6b+ može bit bilo šta od 6a do 7a. Čim sam ga vidija kako je položen zna sam da to šta ga je Ana prošla ne znači ništa i osjećaj me ne vara. Smjer me sažvakao i ispljunio i jedva se nekako dovlačim do vrha s tri sjeda.

Sljedeći izbor je Afrodita, u Čuje 6b, na slovenskim sajtovima tražim bilo kakve informacije i vidim da su Slovenci stavljali smjer od 6b+ do 6c. Za divno čudo smjer izgleda i penje se ko 6b. Čista uživancija. Ana ga penje kao 5a a ja griješim u detalju pa idem na popravni. Iz druge ide lagano.

Afrodita 6b, čista uživancija

Ja sam naravno već napumpan a žena kreće u onsight fiestu. Prvo se šeta po predobrom Posejdonu, 6c. Zatim penje Janin ples, 6c+ koji je možda ipak 7a.

Zatim ulazi u Glykon, upisan u vodič kao 7a+ ali vidimo na netu da ga većina ponavljača upisuje od 7b+ do 7c.

Glykon, upitne ocjene, jedan od top smjerova u nizu

Glykon ispada ipak nije 7a+ i Ana se dobro bori ali ne prolazi drugi detalj. Nakon dobrih 15 minuta traženja dobre bete nalazi soluciju ali u novom pokušaju već prvi detalj stvara probleme. To znači samo jedno- vrime je za plažu. A plaža je vrh. Stvarno, dođite u kamp Ivan i idite na plažu (nismo plaćeni za ovu bezobraznu reklamu na najboljem penjačkom sajtu u Hrvata!).

Pokrivenik, Pogled s plaže na sektor B i C

Popodne penjemo na suprotnoj strani vale koja se vidi na gornjoj fotografiji. Ima tu svega, od pločetina u stilu pakleničkih ploča s druge strane potoka, do čudnih smjerova s umjetnim hvatištima u srednjem dijelu (ol se to smi?). Ana sve sajta redom. Ja ginem u pločama sektora A s klasičnim tzv.austrijskim zajebom- kreneš penjat i spit je svako metar, pa svako dva, pa kad prođeš 2/3 smjera spitova i nema jer ima zraka za past. Nismo stigli probati sektor C u kojem je neki lik pokušavao meditirati pa ga nismo željeli ometati.

Drugi penjački dan odlučujemo se za matičnu luku Stinivu. S ponistre se vidi potencijal na zimskom sektoru.

Sa mog prozora…

Za početak odabiremo dobro zaspitane smjerove u novom sektoru iznad pećine. Rano je poslijepodne, stina je u hladu, ali je nekako vruće. Ja za zagrijavanje ulazim u Schlusspiff 6a+, sajtam ga i gubim 5 litara tekućine i nekako mi se čini da ću umrit. Ana sajta i “7a for sure” 6c+. Ja padam u Easy Cheesy 6a+ i nije mi baš sve bistro. Na moje inzistiranje idemo u pećinu. Već se diga maestral i u pećini su uvjeti idealni pa i ja dolazim sebi. Gledam Lavandu. Pet spitova. “Ženo, aj ti” sve je što mi pada na pamet. Moje retro flešavanje Lavande pretvara se u cjelopopodnevnu sesiju projektiranja Inače, smjer ću popet tek u nedjelju.

Ana kreće u Zubaca 7a+ koji je bio pretvrd orah davnih dana. U pokušaju retro on-sighta (to je novi termin koji sam skovao za ženine pokušaje smjerova u kojima nije bila barem 30 dana i nema pojma da je u njima ikada i bila) pada u detalju. Detalj ipak popušta čim je našla soluciju za ukapčanje iz detalja. Inače, iz tog prvog dana u Stinivi nemam slika jer su mi se oduzele i noge i ruke pri pogledu na Gučekove smjerove.

Sljedeći dan smo uzeli dan odmora i na plaži Pokrivenika susrećemo dobro poznata lica.

adv

Kićo, Vese i Vedran doplutali su u uvalu na 4 kajaka. Četvrti je Brunin, a ona je to jutro ispod našeg prozora u Stinivi (nismo ih vidili di kampiraju) na tunju ulovila pauka- ne ovog iz Pokrivenika nego ribu. I ko prava vlajina učini joj se da bi bilo zgodno vidit kako lipe bodlje ima. I završi na hitnoj. Ovim putem zahvaljujem ekipi &Adventures na tome šta su iz utrobe kajaka izvukli bocu 2718 plavca i donirali nam ga i Kići na kratkom tečaju preživljavanja u kajaku. Nije da se hvalim, ali proša sam cilu uvalu a da se nisam privrnija što pripisujem iskonskom strahu za život. Jebate led kakvi je to kajak koji se privrće kad staneš i ne veslaš? Bicikla? Inače, nisam znao da u kajak stane uz sve potrebno za put oko otoka od dva tjedna+ 5,6 boca plavca. Svaka čast ekipa. Bruna se inače oporavila i priključila ekipi isto popodne te joj čestitamo. Ekipu možete pratit na https://web.facebook.com/AndAdventureHolidays/

Pri povratku u Stinivu prvo na plaži susrećemo preslatku malu trudnicu. Ispadne da je to naša Marija Nakić i da su na stini i naša ekipica iz Splita te vidimo na stini Niksija u Genomu. Dok smo stigli, Genom je već povijest. Nismo imali sreće vidjeti taj onsight koji je jedan od značajnijih u povijesti hrvatskog penjanja do sada a sigurni smo neće dugo bit top događaj. Zato imamo priliku gledati Trumbu kako uživa u projektiranju i padanju i dizanju Vane do prvog spita. Inače, ovo lito nosi se knee-pad.

Trumba netom prije nego što će skinit majicu

Sljedeći dan na istom mistu nalazimo istu našu ekipicu koja gazi sve redom, od uspona najviše nas je dojmio Lobelov prolazak Free Vilija 7b u kojem je od drugog spita konstantno bio na rubu pada. Taj je prolazak zasjenio i Niksijeve uspone Hot tune i Sharka. Taj prolazak inspirirao je i Anu da se konačno odvaži i nakon što je top-rope flešala Vilija u svom stilu šeta smjerom. Krajičkom oka pratimo Roka i Vanu kako redom gaze 7apluseve po pećini.

Free Vili 7b

A ja? Ja napokon retro-postavljam Lavandu i službeno je podižem na 6c.

Još jednom zahvala sponzorima:

Duboković Plavac mali, donacija &Adventures, pametno iskorišten istu večer
Kamp Ivan Pokrivenik-095 854 6382, na slici poslovni partner vlasnice, kojeg smo zaboravili pitat ime. Kamp je uredan i opremljen unutarnjim sanitarnim čvorom i vanjskom kužinom.
Edelrid Ohm, radi i na 45 kila razlike- provjereno

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s