MOCOVA KATARZA – MERCATO 7C+

Autor : Ivan Kuvačić – Moco

Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka.”

Tako je napisa Branko u zadnjem članku vezano za moju borbu sa Jesenjim mercatom na sektoru Mili Gojsalić a ja ću napisat tijek događaja te borbe.

Prijašnih godina bi uvik tempira formu i trening za proliće ali uvik me iznenadi sezona i uz previše obaveza, ne stignen nać dovoljno vremena za penjanje koliko bi tia.

Ove godine san planira drugačije, ali je ispalo isto kao i dosad. Jednadžba se prominila zbog činjenice da sređujen prizemlje kuće u kojoj sad živin i po mom planu je recimo estrih triba bit stavljen polovinom sedmog miseca ali evo dok pišem ovo, u prizemlju još nema estriha.

Bia mi je plan da provam neke linije koje me već duže vrimena privlače ali ih iz nekog razloga “čuvam” ili previše respektiram. Te linije su Cocco Bill, Mali princ, Jesenji Mercato, 7c+ (smjer vrlo sličan “State-u” za kojeg smatram najzanimljivijim smjerom kojeg sam dosad popea) i Hipnoza, 8a+ (dogovor je bia sa Niksijen da će on provavat Megdan a ja Hipnozu).

Uvik san volia radit široku piramidu smjerova (trenutno iman 96 smjerova od 7a do 7c+) i nikad nisan ima projekt priko 15 pokušaja. Ali neke linije me privlače već neko vrime i svaćam da ih previše respektiram zbog ocjene ali lipota je u movingu. Svi volimo popet teški smjer ali lipo je nać smjer koji ti nešto znači, koji te motivira i kojeg jednostavno guštaš provavat i penjat, tu ocjena nema veliko značenje.

Na početku lita sam bia par puta na Gospinicu di se nalaze Cocco Bill i Mali princ, i brzo san popea Bevanderman specijal (7c) ali triba doma štemat da se može stavit knauf, da se postave instalacije i nalije estrih. I sezona je već počela, a ni jednom nisan bia na Gredi, a Niksi je već dava ozbiljne pokušaje u Megdanu. Pomiria san se da Hipnozu ove godine priskačem i srićom, Mercato mi je 5 min od kuće pa mi je i ura dovoljna za uletit u njega.

Nakon 4 sessiona san napravia sve pokrete, jedan mi je bia misterij, jedno ukapčanje još nisam moga ukopčat. 5-ti session san bia sa Boćijen koji mi pomaže doradit da beta bude efikasnija. Prvi put uspijevam ukopčat to ukapčanje i pokret više nije misterij.

Smjer se sastoji od dva dijela, prvi dio je ploča cca 7a i nakon ok odmora kreće detalj od 12 pokreta ali je caka što se nigdi u detalju ne može stavit magnezij i jedno ukapčanje se priskaće. Tu se pokazalo da uvjeti igraju stvarno veliku ulogu, veću nego što sam mislio jer 10. 7 (12. pokušaj) je bila bura i tada radim 4 pokreta dalje od prethodnog highpoint-a i onda kužim da su uvjeti stvarno važni. Dosad sam popea 13 7c-ova i jedan 7c+ i prova san nekoliko 8a-ova i za ovaj smjer sam siguran da je dosta teži od svih smjerova što sam dosad popeo i čak da je teži od nekih 8a-ova. Konta sam ako je ovo 7c+, onda bi svi smjerovi što sam popea tribali bit lakši za ocjenu. Počeo sam propitkivat ocjene po našim penjalištima i uspoređiva smjerove da mogu točno smistit Mercato u prikladnu mu ocjenu. Doša sam do zaključka da je to onda tsunami koji bi downgrade sve smjerove koje san popea. Ako je Mercato teži od Zimskog sna, onda Bono nije 7c, a onda je čitava Babnjača falivena itd.

Smjerovi bi tribali bit usklađeni, a uzrok ponekim nebuloznim ocjenama, smatran da penjači tribaju bit iskreni prema sebi i reć svoje iskreno misljenje u vezi svakog smjera i kad bi se radilo onda bi se došlo do prave ocjene, ali o tom malo više u sljedećem postu. Ono što znam da ovaj smjer predstavlja za mene izazov, da ga jednostavno guštan penjat ali od svih ovih godina, nikad manje nisan penja. Zna san da će bit izazov ali je išlo dosto nepredvidivo.

Od 20.6 radia bi od 8 ujutro do 6,7 popodne, nakon toga malo štema i 1 put u 2 tjedna bi odradia trening na Beastmakeru i ponekad na MoonBoardu u svojoj garaži, ali san konta da bar zbog pikamera nikad nisan ima jača ramena.

Uvjeti nakon one bure su bili također zajebani, niti jedan pokušaj u smjeru nisam pao jer san bia napumpan ili satran, beta je apsolutno dorađena i usvojena, jednostavno mi se činilo da mi fali “z” snage u livoj ruci za napravit prezadnji pokret detalja. Boći mi govori da je samo pitanje dana ali je on to reka u 7.misecu a evo već 9. misec i ja opet padam.

Doduše, svako 12, a ponekad bi prošlo i 18 dana dok opet ne dođem dat pokušaj jer estrih i dalje nije naliven ali je bar knauf postavljen.

14. 9. 2019 Škola je već počela i dobra stara rutina sa njom, i dalje ne treniram ali radin u prizemlju i stižen pripremat sve za estrih. Taj dan sa Pehnecom iden na Milu i u pokušaju skužim da su mi svi pokreti “z” teži i da određene pokrete jednostavno neman snage dovoljno za izkontrolirat pokrete. Zapisujen sebi u dnevnik da triba počet trenirat i vratit snagu za popet Mercato. Možda ce uspon i pričekat sljedeću sezonu.

20.9.2019 Opet dolazim sa Pehnecom na Milu, a uvjeti su savršeni. Zagrijavan se doma, ulazin odma u smjer i popnem, iako ne po samoj ocjeni, ali meni osobno, meni najteži smjer dosad.

Ono sto je čudno je kako je taj uspon bia lagan, fluidan i tečan. Kad sam prošao ploču, znao sam da nemoram odmarat ali to radim jer slijedi detalj. Kretnje su lagane i kontrolirane, u nijednom trenutku nije bilo sumnje u izvedbu pokreta. Svaki pokret je iznimno lagan, ondje gdje sam padao dosad 13 puta izvodim savršeno prezicizno, izvodim ga lagano, dinamički pokret nakon toga je uvik bilo 50/50 za izvest, hvatište je čudno. Nije bilo sumnje u izvedbu. Čim sam ušao u detalj pretpostavlja sam da ću ga popet ali ovakvo gibanje i moving jos nisan doživia. Prolazim detalj i tresen ruke ali se pitam zašto tresem ruke kad nisan napumpan, iman force ko na pocetku smjera. Penjem do kraja kao da to nije projekt od 3 ipo miseca od 25 pokusaja.

Vedran nakon mene daje dobar pokušaj i 15 min nakon što sam ga prethodno popeo, opet ulazim u smjer za trening. Penjem ga još jednom bez odmora u sredini smjera, ruke su malo napumpanije, ali samo malo, jos jednom ukapčam sidro.

Istina je da baš nikad mi nije bila tlaka uć u smjer, nikad nisam osjeća pritisak da bi baš ovaj ulaz trebao biti uspon. Uvik sam gušta radit te pokrete, kao da sam se igra sa smjerom, nekad je išlo bolje a nekad gore ali nikad nisan osjeća da gubin u toj igri.

Popeo sam svoj drugi 7c+, ovaj je definitivno masu teži od prvog. 5 sessiona je tribalo da napravim sve pokrete, ukupno 25 pokušaja a 25. pokušaj je bio kao da sam popea malo zajebaniji 6a+. Nikad nisam doživia da penjući doživim takvu fluidnost pokreta a sve zbog toga jer me je linija oduvik privlačila i motivirala.

Možda bi ovaj proces bia puno kraći da san ga penja kad je vrime bilo dobro, možda to i nebi bia toliki projekt ali nebi toliko naučia i gušta.

Smjer mi je postavia dvojbe oko ocjena ostalih smjerova, ali uz smjer nisam veza ocjenu, vec osjećaj koji iman kad ga penjen, nije bilo ega u igri, samo uživanje u igri pokreta. Nije zbog ocjene ali smjer predstavlja prekretnicu za mene.

Uvjeren san da triba tražit linije koje te inspiriraju, jer uz jaku motivaciju sve je moguće i pitanje je di je kraj.

Estrih se naliva idući tjedan a sad u sljedeći klasik.

Odgovori