Zašto volim penjat u Grčkoj ?

BORIS ČUJIĆ – ČUJA
Kyparisi – Grčka

Ovaj put pero preuzima nitko drugi nego velika legenda Boris Čujić koji vrijeme do polaska za Kalymnos krati a čime drugim nego penjanjem u Grčkoj!!

Zašto volim penjat u Grčkoj ?

Grčku sam kao student arheologije prošao uzduž i poprijeko više puta. Kao penjač možda još i više.
Zašto volim tamo ići? Ambijent je sličan našem Jadranu, mada ima i planinskih područja. Kulturnih znamenitosti ne treba niti spominjati. Hrana mi je odlična (souvlaki, gyros, tzatziki, saganaki, i naravno grčka salata). Tamo nikad nisam sreo nadrkanog konobara, niti imao osjećaj da u restoranu plaćam više nego bi trebao. Dapače ako znaš gdje, za 30 eura se četvero ljudi odlično najede i napije.

Što se penjanja tiče penjališta su vrhunska, većinom onaj tip sa sigama i smjerovima koji traže izdržljivost. I većinom bez gužve te onih … (koje ne volimo na penjalištima). Naravno najpoznatija lokacija je Kalymnos sa preko 3000 smjerova. Jedino tu sam naletio na gužvu. No nije to jedino mjesto koje se isplati posjetiti.
Na sjeveru Grčke nalaze se Meteore sa odličnim konglomeratom te višedužinskim smjerovima. Na cca pola sata od Meteora možete uživati u sigama penjališta Pyli i Mouzaki i to čak i ljeti.

Nešto južnije kod Patrasa nekoliko je hardcore penjališta sa odličnom mješavinom kako lakih tako i vrlo teških smjerova. To su Kleissoura, Chatzouri, Alepochori, Kalogria te Varassova. Ti su većinom proljetno, zimsko jesenski, no i ljeti je uvijek nešto u hladu.

Kreta je također zanimljiva no rekao bih ipak nešto manje nego ove prethodne lokacije. Tamo su Voulismeno Aloni, mega zanimljiva Tersanas cave te kanjon Agiofarango.
Oko Atene cijeli je niz odličnih penjališta i za to postoji poseban vodič (Vrachokipos, Mavrousouvala, Fili).

U novije vrijeme poznat našim penjačima jest i Leonidio na Peloponezu. Leonidio je prije svega interesantan zimi ili na proljeće zbog velikog broja suncu okrenutih sektora te brojnih višedužinaca. Grad je relativno velik i opskrbljen tako da ima dosta toga i za after climbing. Spektar smjerova je ogroman.

Ove godine sam se odlučio za Kyparissi koji se nalazi oko 1,30 h južnije. To je malo mjesto, a ceste do tamo su vrlo uske i vijugave. Iako se tamo pretežno penje na proljeće ili jesen u vodiču je pisalo da su dobri uvjeti i ljeti. I stvarno je tako. Velik broj sektora je sjeverno orijentiran ili je brzo u hladu, a stalno puše neki vjetar koji hladi zrak. Većina pristupa je vrlo kratkih (osim mega sektor Babala – 45 min) do 5 min. Čak i sektor Vlychada koji je na samoj plaži (rajskoj) nudio je odlično trenje. Tako da malo se kupaš, pa odeš penjat, pa se opet kupaš i tako red jednog, red drugog. Navečer male tavernice, pivica sve u svemu uživanje za cijelu obitelj.

Što se logistike tiče ove smo godine išli skroz autom. Sada je autocesta skroz od Zagreba kroz cijelu Srbiju i Makedoniju i naravno Grčku. Bolja varijanta je autocesta kroz sjeverni dio Grčke preko Patrasa. Trošak je otprilike u jednom pravcu (do juga Peloponeza) : 130-150 eur gorivo, te 80 eur cestarine (najskuplje je u HR).

Galerija slika

Odgovori