Stup Solila, VI, 450m

Stup Solila, VI, 450m

Penjali: Davor Mrsić i Ivan Lovrinović

Da mi je ovo želja popeti već i ptice na grani znaju. Preko pola godine pokušavam uhvatiti ili vrijeme ili nekoga da odemo u ovaj smjer. Ovaj vikend napokon sam uspio jedno od toga. Davor s kojim najviše penjem pristaje na ideju da odemo u Stup Solila, prognoza nije obećavajuća ali zaključujemo da su Norvežani papci i da neće kiša na Biokovo.

Fotoskica smjera, izvor (www.plave-gore.com)
Skica smjera, izvor (www.plave-gore.com)

Pristup smjeru je iz Velikog Brda, nekih 1-1:15h do ulaza u smjer. Nakon 5min markirane staze smo skrenuli na sipar i dalje u korito bujice do samog kraja bujice. Smjer po skici već tu započinje s nekih 50m položene ploče ocjene II-III. Taj dio smo odsolirali i nakon toga zapravo dolazite na pravi ulaz u smjer. Dogovor je da Davor ide prvu dužinu, ja ću detaljnu i dalje kako dođu ocjene. Iako smo skicu znali napamet, nekako smo zamislili da detaljna dužina nije tako blizu, već nakon desetak metara Davor nije siguran gdje treba ići i umjesto ulaska u detalj dužine cca 7-8m s brdo klinova, ulazi u ispranu ploču bez konkretnih hvatišta i bez mogućnosti za postavit osiguranje. Solira 10m ulijevo, postavlja klin u vertikali, penje preko nje i opet ide 10m desno po drugoj ploči bez osiguranja do sidrišta na kojem je trebao biti nakon detalja. Penjem za njim i jednostavno ne vjerujem da se odlučio za ploču, kako upenjanost čovjeku poremeti kompas. Teško mi je reći koja bi to ocjena bila jer nemam preveliki fond VI-ica pa ne želim ni davati nikakvu ocjenu. Nakon toga kreće fantazija pokreta i penjanja, izmjenjuju se zračni detalji, dilfer, žljebovi, prevjesi i priječnice.

Zračni detalj u četvrtoj dužini.

Nakon četvrte dužine vidimo da su Norvežani stvarno papci, ali ovaj put točni papci. Crni oblaci su se nadvili nad nama i sitna kiša je krenula padati. Odlučujemo nastaviti do vrha iako je još preko 200m ostalo za proći. Prvih 100m nije bio problem, kiša je sitna i brzo isparava tako da je stijena relativno suha. Prošli smo jednu lakšu dužinu i četvorku u kojoj smo zamijenili jedan dotrajali klin, nekako osjećam da je dužnost brinuti o smjeru i ako si u mogućnosti zamijeniti dotrajalu opremu. Zadnjih 100m me podsjetilo na Mujino pismo iz Kanade, OPĆI KAOS. Kiša ne samo da ne staje nego je pojačala i skroz natopila stijenu. Penjačice i hlače su skroz mokre, jakne još uvijek uspijevaju zadržati kišu. Ostalo nam je još 60m ocjene IV i 40m izlaza na vrh. Igrom slučaja me zapalo da vodim mokru četvorku. Počinje s prevjesnim detaljom, nakon kojeg izlazi na ploču, pa dilfer s prijelazom preko droba i onda priječnica do lakšeg terena. S obzirom da penjačice ništa ne drže, toliko sam stiskao da mi se i sad ruka zgrči na pomisao.

Na vrhu smjera

Napokon na vrhu, potpuno namočeni, ali sretni. Nekako kad prođe sve mi je čak i drago da je kiša malo otežala. Smjer je u konačnici dug oko 450-500m, trebalo nam je oko 4.5h. Prelijep je i definitivno ga preporučam… Na kraju se da izvući par zaključaka… 1.Penjanje po kiši je moguće, ali nadam se da neću morati više to raditi. 2.I Norvežani nekad pogode!

Jedna misao o “Stup Solila, VI, 450m

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s