Stup Solila, VI, 450m

Stup Solila, VI, 450m

Penjali: Davor Mrsić i Ivan Lovrinović

Da mi je ovo želja popeti već i ptice na grani znaju. Preko pola godine pokušavam uhvatiti ili vrijeme ili nekoga da odemo u ovaj smjer. Ovaj vikend napokon sam uspio jedno od toga. Davor s kojim najviše penjem pristaje na ideju da odemo u Stup Solila, prognoza nije obećavajuća ali zaključujemo da su Norvežani papci i da neće kiša na Biokovo.

Fotoskica smjera, izvor (www.plave-gore.com)
Skica smjera, izvor (www.plave-gore.com)

Pristup smjeru je iz Velikog Brda, nekih 1-1:15h do ulaza u smjer. Nakon 5min markirane staze smo skrenuli na sipar i dalje u korito bujice do samog kraja bujice. Smjer po skici već tu započinje s nekih 50m položene ploče ocjene II-III. Taj dio smo odsolirali i nakon toga zapravo dolazite na pravi ulaz u smjer. Dogovor je da Davor ide prvu dužinu, ja ću detaljnu i dalje kako dođu ocjene. Iako smo skicu znali napamet, nekako smo zamislili da detaljna dužina nije tako blizu, već nakon desetak metara Davor nije siguran gdje treba ići i umjesto ulaska u detalj dužine cca 7-8m s brdo klinova, ulazi u ispranu ploču bez konkretnih hvatišta i bez mogućnosti za postavit osiguranje. Solira 10m ulijevo, postavlja klin u vertikali, penje preko nje i opet ide 10m desno po drugoj ploči bez osiguranja do sidrišta na kojem je trebao biti nakon detalja. Penjem za njim i jednostavno ne vjerujem da se odlučio za ploču, kako upenjanost čovjeku poremeti kompas. Teško mi je reći koja bi to ocjena bila jer nemam preveliki fond VI-ica pa ne želim ni davati nikakvu ocjenu. Nakon toga kreće fantazija pokreta i penjanja, izmjenjuju se zračni detalji, dilfer, žljebovi, prevjesi i priječnice.

Zračni detalj u četvrtoj dužini.

Nakon četvrte dužine vidimo da su Norvežani stvarno papci, ali ovaj put točni papci. Crni oblaci su se nadvili nad nama i sitna kiša je krenula padati. Odlučujemo nastaviti do vrha iako je još preko 200m ostalo za proći. Prvih 100m nije bio problem, kiša je sitna i brzo isparava tako da je stijena relativno suha. Prošli smo jednu lakšu dužinu i četvorku u kojoj smo zamijenili jedan dotrajali klin, nekako osjećam da je dužnost brinuti o smjeru i ako si u mogućnosti zamijeniti dotrajalu opremu. Zadnjih 100m me podsjetilo na Mujino pismo iz Kanade, OPĆI KAOS. Kiša ne samo da ne staje nego je pojačala i skroz natopila stijenu. Penjačice i hlače su skroz mokre, jakne još uvijek uspijevaju zadržati kišu. Ostalo nam je još 60m ocjene IV i 40m izlaza na vrh. Igrom slučaja me zapalo da vodim mokru četvorku. Počinje s prevjesnim detaljom, nakon kojeg izlazi na ploču, pa dilfer s prijelazom preko droba i onda priječnica do lakšeg terena. S obzirom da penjačice ništa ne drže, toliko sam stiskao da mi se i sad ruka zgrči na pomisao.

Na vrhu smjera

Napokon na vrhu, potpuno namočeni, ali sretni. Nekako kad prođe sve mi je čak i drago da je kiša malo otežala. Smjer je u konačnici dug oko 450-500m, trebalo nam je oko 4.5h. Prelijep je i definitivno ga preporučam… Na kraju se da izvući par zaključaka… 1.Penjanje po kiši je moguće, ali nadam se da neću morati više to raditi. 2.I Norvežani nekad pogode!

One thought on “Stup Solila, VI, 450m

Odgovori