Report: Albarracin by Pehnec

Vedran Pehnec & Mojca Dajčman

Let je odavno bukiran, forma je dobro tempirana….

Na PH ozljeđujem prst na livoj ruci, a na ST Ligi ozljeđujem prst na desnoj ruci.

Let je bukiran, a forma opada…neće bit personal best ali idemo na količinu…

26.4.2019. Polazak u 3 ujutro za Beč pa let u 7 za Madrid. Let užas, nesmiš imat prtljagu osim par bičava i četkice, i da je jeftiniji let, stali bi na nogama.

2 dana guštamo u Madridu, dobrom hotelu, ukusnom mesu i vrhunskom vinu.

Šta se može popet sa dva ozljeđena prsta na dvije ruke???

Mojca kao radiološki tehničar, ponila je hrpu tableta protiv bolova i bez velikih očekivanja krećemo na sektore. Prvi par dana penjanja pazim da ne pretjeram sa stiskanjem i uspijevam popet par 7A-ova i 7A+-ova u par pokušaja, a Mojca kao prava Slovenka, bez treninga, flashala nekoliko 6B-ova.

Četvrti dan penjanja zaredom ostajemo bez kože i idemo u Valenciju. 2 dana Valencije dobro došlo da se tilo odmori i ulazimo u standardnu rutinu: doručak, kava, penjanje, siesta, penjanje, vecera, La Zahora, listamo vodič za idući dan.

Još 4 dana penjanja i ne uzimamo rest day. Naša sam nekoliko težih smjerova di ne boli prst i penjem nekoliko 7B-ova, jedan na flash i podosta smjerova od 7A-7A+. Mojca penje svoj prvi 7A (Megamantel) i predzadnji dan penjanja daje pokušaje u La Lagrima i žgincaje nogu.

Zadnji dan penjem do navečer, ne štedim kožu i kad se sve zbroji, nisam uspio popeti 100 smjerova, ali san zadovoljan sa 95 smjerova u 8 dana penjanja.

Vrime, smjerovi, ljudi, hrana i ambijent odlični. Planira se ponovni dolazak, i nije važno u kakvoj formi. Sa ozljedama ili bez ozljeda, dolazimo opet…

1 crash pad, O spotera

3 thoughts on “Report: Albarracin by Pehnec

Odgovori