Nezaboravni Albarracin 2018!

Španjolska je pružila dom i utočište na dva tjedna osmorici ovisnika o penjanju i hedonizmu. 
Krenulo se u dvije naveze po četvero, Matko, Niksi, Branko i Trumba u jednom autu, i Darla, Ava, Sale i Kivi u drugom. Pukom igrom slučaja negdje kod Šibenika, u bavarcu kod prve naveze na radiju zapjeva legenda našeg kraja – Mišo i otad pjesma nije stala 14 dana. Babe Albarracina još Bogu zahvaljuju sta smo otišli da napokon mogu spavat, al isto poručuju da dolaze 22.12 u Split raširenih ruku zapjevati – samo jednom ljubav.

Autom se vozimo do Trsta, ali usput stajemo u Sloveniju gdje nalazimo izvrstan restoran Na Burji, u kojem dominira nostalgična atmosfera i obilje hrane. Niksi se hvata za glavu i potpisuje kapitulaciju! Nakon večere nastavljamo dalje, avionom do Valencije odakle uzimamo rentacar, i vozimo do Albarracina. Ulazimo na velika vrata uz zvuke Dalmacije i južnjačkog temperamenta.

Albarracin je malo mjesto na 1200m nadmorske visine u istočnom dijelu Španjolske. Osim po boulderima poznat je i po arheološkim nalazištima slika na kamenu, prije cca 3-5 tisuća godina.

Bouldering u Albarracinu nas svih ostavlja bez daha, a nalazi se 5 minuta autom od samog grada, te još 5-10 minuta hoda do sektora. Albarracin broji oko 15 sektora od kojih su 5-6 zatvoreni radi očuvanja prirode. Sektori imaju u prosjeku oko 50 kamenja, po 3-5 smjerova po kamenu + nebrojene varijante. Najviše ocjena je u rangu 6ica tako da se može napenjat do mile volje, stropovi sa tramvajcima i dobrim hvatištima i neizostavni mantel izlaz (topout) koji se nalazi u 99% smjerova. Kamen je crvenkasti pješčenjak i odlično se još drži s obzirom na promet.

Odmah po buđenju prvi dan uz jutarnji espresso iznajmljujemo crashpadove koje vežemo na krov auta i letimo u sektore. Napada se sve bez respekta prema ocjenama, želja je prevelika. Kako su kamenja raznovrsna tako se može penjati na istom mjestu i 8A i 6A. Ekipa je kompaktna i udara jako! Tako u idućim danima se penju svi klasici od Techo don Pepo, Zarzamora, El Varano, do legendarnog El Cocodrila 6b+ i nebrojenih drugih linija. Albarracin pruža sve vrste smjerova, od krimpova, tramvajaca u stropovima, dinamika, mantela ma što se god poželi, za svakog po nešto! Landing je savršen sve je na ravnom i na podu je pijesak tako da je meko. Boulderi su pristupačni, blizu i nalaze se uglavnom u šumi po kojoj se može samo otić prošetat koliko je lipo.

Nakon prvih par dana i procjene kože odlučujemo se za provjerenu napadačku taktiku 3-1-3 (penjanje-odmor-penjanje). Na rest day odlučimo se za posjet zidinama Albaracina koje pružaju predivan pogled na mali gradić usred brda. Večeri su prolazile živo u climbers caffeu La Zahora uz gledanje parnjačkih filmova, smijanje, nadglasavanje jel to bia danas C ili C+, i to uz sve vrste piva koje španjolska pruža (iako smo zaključili da Španjolci ne znaju napravit pivu). I sve tako dok ne zatvore pa sutra opet.

Napadačka taktika je ostavila danak, pa je tako bilo i ranjenih po putu. Čulo se pucanja kolina, tetiva, ovojnica, bilo je upaljenih bicepsa, leđa i svih mogućih ostalih izlika. Ali ništa nas nije omelo jer smo imali mobilnu apoteku, pa se tražila uvik jedna tableta vise. Ako boli popij još jednu i dobro je proć će, samo da se penje.
Posjetili smo i Chulillu jedan dan i odlučili da se moramo tamo jednom vratit, jer sta je Albaracin za boulder to je Chulilla za konop. Dugi kanjon sa 40m smjerovima u kojem dominiraju 7ice. Sektor Chorreras podsjeća na Kalymnos, dugi smjerovi za sigama.

Prva ekipa nas je nažalost napustila 3 dana ranije pa su Matko, Trumba, Branko i Niksi da se utješe odlučili otić u gastro vode, pa se tako zadnja tri dana ubijali u španjolskim delicijama, vinima, sirevima i morskim plodovima. Za zadnji dan odluče otić u Valenciju i vraćaju se doma iz vanka u 9 ujutro. Sjećanja nema, a para još i manje pa traže sitne eure za burek.

Suma sumarum popelo se more smjerova, ali puno se vise guštalo u životu i putovanju. Potrefilo nas je 14 dana sunca, s jednim danom kiše i to baš na rest day. Teških uspona nije falilo, Niksi, Kivi i Trumba su popeli svak po 8A i flešali po 2-3 7C/C+ ali popeli su i svako po cca 30ak 7A i više. Bilo je fantastično gledati kako tri različita stila penjača penju različite 8A-ove i to svak u svom stilu, krimp, dinamika, kompresija. Sale je upija energiju i divia se šumi, testira je formu, te se priprema za jedan veliki comeback u Albarracin, samo jako Sale! Matko ima svoj tempo te penje samo probrane i najlipše 6ice i gusta na najjače. Darla i Ava upisuju svoj prvi 7A boulder i za potvrdu da ne bi ima ko šta reć, penju po još jedan! Bravo cure! Penju i nebrojene druge 6ice. Ava dominira mantel, a Darla brojem ulazaka u smjerove. Branko upisuje 74 smjera u karton i poručuje, samo kilometraža! Penje 7A+ i nekoliko 7A ali najdraži uspon je zadnji dan 6C La lagrima, prvi boulder i ikonski smjer u Albarracinu. Ne voli mantel.

Odgovori